1235 g

…je netto masa jagoda nakon prve berbe iz našega vrta ovoga proljeća.

I da se drugačije zove, opet bi jednako mirisala...

Vrtni posjetitelji

   Tek nedavno (kaže mi znanica), pošto sam napustila centar grada i odselila u kućicu na periferiji, počela sam se približavati zemlji. Do tada je nisam ni gledala, a kamoli dodirivala, prevrtala, kopala, sadila u njoj i plijevila. U vrtu te kućice prvi put sam je uzela u ruke i ispustila. Tada sam shvatila da nije fraza kada se kaže doći u dodir.
         U prvom susretu, čim sam joj otvorila površinu, dogodilo mi se ono što se dogodi onima koji osjete visinu ili pučinu: mutilo mi se u glavi, gotovo sam povraćala. Kopajući, imala sam dojam da se i sama zakopavam, da tonem i gubim oblik. Kao da ne čitam odozgo, nego idem kroz tekst i postajem njegov mastan dio: pužići, crvi, prizemne mušice, gliste, kukci, korijenje, pokoji kamen i misao o krtici.
...

(Danijel Dragojević: Rasuti teret; NOLIT, Beograd, 1985.)

Ukrasna djetelina

Bogme, ode ljeto.
Vidi se to po mnogo čemu - počevši od potrebe da se nakon 18 h ogrne vesta/jakna preko zamagljenih prozora auta rano ujutro pa sve do groznih vjesnika jeseni - smrdljivih martina.
Promjene nastupaju i u asortimanu bilja u Baumaxu - totalna čistka svega ljetnoga te odlična ponuda jesenskoga bilja.

A ja još ni riječi napisala nisam o svojim vrtnim trajnicama.

Ukrasna djetelina (Oxalis) mi je ovoga ljeta posvemašnje otkriće, daleko najdraža te najvjerojatnija ubuduća stanovnica vrta.
Izuzetno je dekorativna, predivnih petolatičastih cvjetića, otporna, prilagodljiva, nezahtjevna...

Uz onu divlju, sitnu, najrašireniju, invazivnu djetelinicu žutih cvjetića koja se širi i gdje treba i gdje ne treba imam tri vrste rasne djeteline.

Oxalis triangularis purpurea

Ljubičastolisna djetelina

Pelargonije ili muškatli

Last but not least kaže poslovica, no u slučaju mojih pelargonija to nije istina.
Ostavila sam ih za kraj predstavljanja svojih dvorišnih ljetnica baš iz razloga što su među svim ranije opisanim ljetnim biljnim divotama najmanje reprezentativne. Za početak jedna fotografija iz ranoga proljeća, kada su još bile u naletu:

Diamond Frost

ili

Chamaesyce hypericifolia 

ili

Zauberschnee  

ili

Euphorbia graminea

ili

Wolfsmilch-Gewächs 

Bakopa

Bacopa Cabana

(kad vidim ovaj naziv dobijem poriv da ga pročitam kao prijevod ćirilice - Vakora Savana, baš svašta)

Stručnjaci kažu kako Bakopa pripada ljetnicama koje su među najlakšima za održavanje.

Za mene je bakopa idealan cvijet - jednostavan i zato lijep, s jasnim zaobljenim laticama, decentan, onakav kako djeca crtaju svoje prvo cvijeće - ma baš po mojoj mjeri.

Samo,  već treću godinu mi ne uspijevaju i jednostavno ne mogu shvatiti u čemu je problem.

Sadila sam ih i same i u društvu, brižljivo pazila da ih ne zalijevam ni previše ni premalo, prihranjivala onako kako se preporučuje - svakih 14 dana, međutim one nakon tinejdžerske dobi više ne cvatu.

Da sam znala da mi opet neće uspjeti češće bih ih fotografirala: ovako raspolažem sa svega dva snimka još tamo iz svibnja.

Bijela bakopa u kombinaciji s ukrasnim travama i biljkom sličnoj kamilici kojoj još ne znam ime:

Batat

Ipomea batatas iliti slatki krumpir

Batat mi je apsolutno otkriće od prošloga ljeta, a sve otad jedna od najdražih ukrasnih biljaka.

Nisam ga ranije nikada vidjela u gradskim žardinjerama a još manje u nečijem dvorištu. 

Slučajno sam kupila sadnicu jer mi se činila dekorativnom te zgodnom za kombiniranje s drugim biljkama.

Prodavač u tom vrtnom centru nije bio baš nešto motiviran pričati mi o batatu, pa čak nisam ni zapamtila ime biljke. 

Zasadila sam ga s engleskim muškatlom tamnoljubičaste boje, čekala da počne napredovati i u međuvremenu ga proučavala na mreži.

Saznala sam da pripada ljetnicama.

U ranu jesen lišće lagano vene, a u zemlji u žardinjeri ostaju - krumpiri. Prefora, da se izrazim slangom teenagera.

Najčešći su primjerci svijetlozelenoga i tamnoljubičastoga batata no na tržnici sam ovoga proljeća i ljeta vidjela batate raznih boja i tekstura.

Inače i cvjeta bijelim cvjetovima, no moj ove godine nije cvao.

Mora se zalijevati baš svaki dan; lišće pati vrlo brzo, čak nakon jednog preskakanja zalijevanja.

Verbena

Verbena hybrida (Sporiš)

Volim ovu ljetnicu jer je sitnih cvjetića, relativno lako uspijeva u različitim uvjetima, uljepšava vrt skoro pola godine, a obično je crvene, svih nijansi ljubičaste te ružičaste boje; cvijeće takvih boja mi je najdraže. Ne volim bilje koje cvjeta plavo i žuto (čak niti u kući nemam skoro ništa ovih boja, hm).

Sadnice sam kupila i zasadila još sredinom travnja i već krajem mjeseca su prekrasno cvale.
Puzajuće crvene verbene posadila sam na brdašce-kamenjar u dvorištu dok sam ljubičaste grmolike verbene smjestila u drvene posude na terasi. Sve su bile na posve osunčanom položaju (južna strana) što mi govori da im cjelodnevno sunce odgovara.