Batat

Ipomea batatas iliti slatki krumpir

Batat mi je apsolutno otkriće od prošloga ljeta, a sve otad jedna od najdražih ukrasnih biljaka.

Nisam ga ranije nikada vidjela u gradskim žardinjerama a još manje u nečijem dvorištu. 

Slučajno sam kupila sadnicu jer mi se činila dekorativnom te zgodnom za kombiniranje s drugim biljkama.

Prodavač u tom vrtnom centru nije bio baš nešto motiviran pričati mi o batatu, pa čak nisam ni zapamtila ime biljke. 

Zasadila sam ga s engleskim muškatlom tamnoljubičaste boje, čekala da počne napredovati i u međuvremenu ga proučavala na mreži.

Saznala sam da pripada ljetnicama.

U ranu jesen lišće lagano vene, a u zemlji u žardinjeri ostaju - krumpiri. Prefora, da se izrazim slangom teenagera.

Najčešći su primjerci svijetlozelenoga i tamnoljubičastoga batata no na tržnici sam ovoga proljeća i ljeta vidjela batate raznih boja i tekstura.

Inače i cvjeta bijelim cvjetovima, no moj ove godine nije cvao.

Mora se zalijevati baš svaki dan; lišće pati vrlo brzo, čak nakon jednog preskakanja zalijevanja.

U svakom slučaju mojim batatima je trebalo nešto više vremena da krenu, no tada su se moćno počeli razlistavati. 

Oni bujaju iz dana u dan, a zatim se počinju spuštati u slapovima. Zbog toga sam cijelu žardinjeru podigla na panj, odnosno, batati su bilje idealno za balkone. Stvarno se čudim kako nisu jače zastupljeni upravo u takvom ljetnom staništu.

Prošle godine nismo pojeli plodove batata - krumpire, no ove godinu ću razmisliti o tome. Vjerojatno uz dobar recept mogu biti prava poslastica. Ne drže Ameri valjda sweet potato za džabe jednim od svojih omiljenih namirnica.