Bacopa Cabana
(kad vidim ovaj naziv dobijem poriv da ga pročitam kao prijevod ćirilice - Vakora Savana, baš svašta)
Stručnjaci kažu kako Bakopa pripada ljetnicama koje su među najlakšima za održavanje.
Za mene je bakopa idealan cvijet - jednostavan i zato lijep, s jasnim zaobljenim laticama, decentan, onakav kako djeca crtaju svoje prvo cvijeće - ma baš po mojoj mjeri.
Samo, već treću godinu mi ne uspijevaju i jednostavno ne mogu shvatiti u čemu je problem.
Sadila sam ih i same i u društvu, brižljivo pazila da ih ne zalijevam ni previše ni premalo, prihranjivala onako kako se preporučuje - svakih 14 dana, međutim one nakon tinejdžerske dobi više ne cvatu.
Da sam znala da mi opet neće uspjeti češće bih ih fotografirala: ovako raspolažem sa svega dva snimka još tamo iz svibnja.
Bijela bakopa u kombinaciji s ukrasnim travama i biljkom sličnoj kamilici kojoj još ne znam ime:
Ružičasta bakopa s verbenom i zijevalicom:
Ove dvije bakope su još na ovim istim mjestima, ali su prisutne samo svojim lisnim dijelom, ne i cvjetnom dušom. Tu i tamo se pojavi cvjetić-dva i ja se odmah ponadam da su vremenski uvjeti možda baš tada povoljni za njen oporavak ili sam ju možda ja nesvjesno tretirala onako kako joj odgovara.
Međutim sve to bude kratkoga daha i ja opet ostajem s upitnikom nad glavom.
Nema veze, kupit ću ju i iduće godine; možda u međuvremenu pronađem kakve informacije o trikovima u njenom uzgoju...
Do tada još jedan pogled na ovo slikovničko cvijeće:
Nema komentara:
Objavi komentar