Christmas countdown

Jasno je da se Božić već dobrano približio, i definitivno stiže, čekali ga mi ili ne (kako bi moj deda znao reći za Novu godinu :-)); pitanje je samo kako ga tko čeka.

Dvije najstarije četvrtine naše obitelji poodavno su raskrstile s vjerskim običajima, treća, starija dječja četvrtina već tri (od svojih 9 godina) ne želi ni čuti za bilo što vezano za crkvu (proces koji meni i mužu ostaje potpuna misterija), jedino naša curica sa svojim strijelčevsko-ribljim horoskopom i punom devetom kućom definitivno naginje religiji… no, što se može, u manjini je pa se tako naša obitelj mirne duše posvetila čekanju Božića na površan, komercijalni i kičerajski način - uživajući u ukrašavanju kuće i interijera, igrajući adventske nagradne igre, pišući pisma Djedu Mrazu, sastavljajući prigodan i najslasniji mogući jelovnik te zatvarajući vrata pred nosom Christmas carollersima (nekoliko nam klipana maloprije došlo pjevati pred vrata neki jadan 1-minutni prepjev We wish you a Merry Christmas, a mi im bez riječi samo zatvorili vrata; dakle, kako li su samo već prokljuvili gdje bi mogli izmusti novaca bez motike)…

Naravno da je iza ovih redaka priča o vjeri, crkvi i pripadajućim pitanjima ipak malo drugačija, kompliciranija i ozbiljnija. No, neka o tome razglabaju oni koji o tome više znaju i koji to bolje mogu objasniti - kao na primjer Barbara Matejčić u svojoj prošlogodišnjoj kolumni (a meni najboljoj do sada pročitanoj na tu temu) Jesam li katolkinja a ja ću slikom radije pripovijedati o onome oko čega ne treba puno mudrovati, a što liječi dušu i puni srce – o stvaranju.

Dakle, ove godine na djelu je posve novi način ukrašavanja eksterijera za božićne blagdane.

Ideju nađoh na blogu cornerhouse.

Ostatke lamperije širine 9 cm koju smo koristili za uređenje interijera muž je izrezao na 20 komada odokativne dužine od 60-70 cmi zakucao ih na dva duža komada lamperije.

Panel sam obojila tamnom kivi-zelenom i na njega sistemom pečatiranja Moosgummijem naslikala tri bijele pahuljice.

Sada je valjalo smisliti natpis koji bi trebao najaviti iščekivanje slavlja i preskočiti isusne, jasličke i misne konotacije ali da opet ne ispadne previše poganski… udruženim snagama muž i ja uspjeli smo iskemijati odgovarajuće stihove. Vidi se da sam u početku pisanja natpisa pomalo lutala pa je prva riječ znatno veća od ostalih… općenito, sva slova trebala su biti manja. Nažalost, takvo pretjerivanje (zbog podznaka u Lavu) uvijek prepoznam tek kasnije kada postane očito kako su decentna rješenja puno ljepša.

Kad je drvena podloga bila gotova izrezala sam 24 listića na koja su djeca napisala i obojila brojeve od 1-24, upravo onoliko koliko je dana ostalo do Božića. Listiće sam zakucala ekserima, ali prije toga sam ih lagano zasjekla na gornjoj strani na mjestu iznad eksera. I tako su djeca svaki dan (s)kidala po jedan listić i krenulo je odbrojavanje do Božića.

Uz ovaj božićni panel stavila sam i mali umjetni bor obavijen oko željezne konstrukcije koju mi je još daaavno tata napravio a što ću zasigurno koristiti u razne svrhe, mislim dok sam živa.

Na vratima je fabric wreath - vijenac od krpica tkanine za koji sam ideju dobila s pinteresta gdje je ovakvih (i još mnogih puno ljepših i domišljatijih) sijaset.

Kod kombiniranja tkanina za ovakav vijenac od krpica najvažnije je držati se one manje je više. Mislim da je definitivno najljepše koristiti tkanine iz iste serije - istih boja ali različitih dezena, ali budući da takve nisam imala odlučila sam se za kombinaciju prigodnih boja – crvene, bijele i zelene. Doduše, ovaj set boja uvijek je pomalo rizičan zbog asocijacije na mađarsku/talijansku zastavu, ali sad šta je, tu je. Dodala sam još i tri vrste tračica – one su u stvari i jedini trošak moje ovogodišnje božićne radionice.

Kvadarati tkanine bili su  veličine otprilike 10×10 cm, iako neki veći, neki manji.  Svaki kvadrat bih uzela za sredinu i skupila ga da izgleda kao cvjetić; takva dva sam povezala gumicom i to je to. Ukupno mi je trebalo:

15×2 zelenih

35×2 bijelih

15×2 običnih crvenih

15×2 crvenih sa zlatnim točkicama

5×2 bijele trake s borovima

5×2 crvene i zlatne trake s božićnim motivima

Zatim sam Drvofixom bojila dio po dio slamnatog vijenca i na njega lijepila krpice. Traje to ali nije teško – no samo pod uvjetom da se točno odredi trenutak kada ljepilo najbolje prihvaća materijal. Moja procjena je da je to nekih 8 – 10 minuta čekanja. Tada sve ide kao po loju. Svaki komadić krpice postavi se malo ukoso i lagano pritisne, dodaje se drugi, treći, a nakon dodavanja svakoga novoga dobro je pritisnuti one prve još jednom. Ukupno gledajući, za izradu cjelokupnog vijenca trebale su mi dvije večeri iako sam sada skužila sistem i mislim da bih ga mogla zgotoviti puno brže.

Nakon Božića uklonit ću drveni panel iako se bavim mišlju da ga - donekle izmijenjenog - upotrijebim za nadolazeći sinov rođendan u siječnju. O tom potom.

Jako sam zadovoljna ovim božićnim dekor-setom. I čini se, ne samo ja... dok pijuckam kavu ili kuham ručak  vidim prolaznike kako doslovno zastaju pred ulazom u kuću i sa zanimanjem promatraju izloške... pa se pitam što više ispunjava svoju svrhu - dekoracije ili moj kuhinjski prozor koji je baš iz promatračkih razloga postavljen da gleda na ulicu :lol...