1235 g

…je netto masa jagoda nakon prve berbe iz našega vrta ovoga proljeća.

 Kao donedavnoj uzgajivačici ničega – dakle, nit' cvijeta nit' drveta a kamoli voća i povrća ovo mi je uspjeh samo takav. Kako presaditi, treba li čime tretirati, što su zaperci, što čupati a što rezati, kako prepoznati bolesti i nametnike – milijun pitanja mi se uvijek vrzmalo glavom i frustriralo me pa nisam s uzgojem voća i povrća nikada ni započinjala.

Djeca su me navela na ideju o uzgoju jagoda. Dok se po dvorištu naganjaju, vijaju, ljuljaju i bauljaju posve prirodno se javila pomisao da si na toj putanji nešto sami i uberu. Osim toga, u naše dvorište koje je prije svega igralište-livada za igru a zatim cvijetnjak i parkić lijepo bi se uklopila poneka povrtno-voćna kultura. Izbor je bez problema pao na jagode koje obožavaju jesti, naročito sin, a svojim izgledom se savršeno uklapaju u funkciju vrta.

Pretprošle jeseni mm i ja smo odmah prionuli na posao i preštijali manji komad vrta pored dječjeg pješčanika. Nasuli smo na dno zrelog stajskog gnojiva i zatim na to nabacali zemlje koja se stvorila kao višak dok smo uređivali druge dijelove dvorišta. Na tom osunčanom mjestu koje popodne ipak dobije malo i hladovine stvorila se jedna lijepa gredica u obliku kruga povišena nekih 25 cm od tla. Prema svemu što sam o sadnji jagoda kasnije pročitala ispalo je da smo napravili gredicu idealnu za uzgoj jagoda (količina sunca, pijesak, stajski gnoj, povišenje). 

Ona je sada samo čekala svoje jagode, a dobrih sadnica nije bilo nigdje. Na tržnici su svi prodavači upravo svoje jagode nudili kao trajnorađajuće mjesečarke, bez obzira na to što su sve izgledale drugačije, a budući da ja ni ne znam kako bi trebale izgledati odustala sam od kupnje. Proljeće je već bilo prilično poodmaklo i bilo je krajnje vrijeme da se posade.

Zato je mm otišao do jedne tržnice gdje ga bakice otprije poznaju i dogovorio kupnju sadnica jagoda direktno iz vrta jedne žene. Naše povjerenje u takvu soluciju pokazalo se opravdanim. Jagode su odmah krenule kao lude. Sve su bile lijepe, slične srednje veličine, pomalo duguljastog oblika, zdrave…

Da stvar ipak ne bi išla kao po loju uskoro su se počele razvijati vriježe ili brkovi. 

U neznanju (ili nemaru – čitala sam da se vriježe ne smiju otkidati nego rezati) sam ih brzinski počela kidati i tu je nastala nepovratna šteta. Vriježe su rasle još brže i duže, isisale su svu snagu iz biljke i već početkom ljeta grmovi jagode pretvorili su se u pravo pravcato grmlje – s velikim bujnim lišćem i niti jednim plodom jagode. Što je, tu je. Ostavila sam ih takve na tom istom mjestu jer su makar estetski lijepo izgledale u kombinaciji s ljubičastom djetelinom i bacila se dalje na proučavanje literature kako ne bih ove godine ponovila iste greške. 

Između ostaloga sam našla informacije o idealnom broju grmića jagoda po gredici ili četvornom metru i zato sam određeni broj vriježa ostavila neka rastu, da se zakorijene nove jagode, i to samo od onih grmova za koje se sjećam da su davali najbolje jagode. Zanimljivo da su najplodonosniji grmovi imali žućkaste listove za koje bih ranije ruku u vatru stavila da su nekvalitetni ili uveli.

U međuvremenu sam slušala iskustva uzgajivača jagoda sa svih strana i upijala njihove priče. Ima tu još puno toga što treba uzeti u obzir, između ostaloga i neophodno presađivanje jagoda nakon najviše tri godine boravka na istom mjestu jer se i najbolje tlo nakon tog vremena iscrpi, no o tome sam odlučila razmišljati malo kasnije i trenutnu situaciju obavljati prema nekoj svojoj agro-logici.

U rano proljeće sam odrezala sav višak lišća sa strane svakoga grma, odn. drastično smanjila obujam grmova. Ono jagoda što se razmnožilo vriježama lijepo se ukorijenilo i formiralo još jedan posve pravilan krug oko postojećega.

 Zatim su počele cvasti. Cvjetić do cvjetića, grmovi prepuni cvjetova… nešto nevjerojatno. I obećavajuće.

 

Tada je ono preostalo lišće počelo nenormalno rasti u visinu i opet bujati. U strahu da i ono ne bi iscrpilo snagu iz plodova na svoju ruku i odluku opet uzeh škare u ruke i odlučim na svakom grmu odrezati sve lišće odnosno ostaviti samo po nekoliko njih.

Čini se da je to bila dobra odluka. 

Vrijeme je bilo idealno – puno sunca i dovoljno i redovito kiše i cvjetovi su se lagano počeli pretvarati u plodove.

Polovica grmova urodila je jagodama srednje veličine (pod tim mislim da su otprilike kao polovice jagoda koje se kupuju u trgovinama), a ostale su urodile desetcima sitnih jagodica nalik šumskim. Pomalo ih je naporno brati i čistiti, ali su u zdjelici jako simpatične.

   

Već smo dvije berbe obavili - ukupno oko 2, 5 kg, a bez obzira što je zaredalo kišno i oblačno vrijeme u pripremi je i treća berba. Ukupna ocjena im je čvrsta četvorka; do odlične ocjene nedostaje im ono malo sunca koje bi vjerojatno pojačalo slatkoću i slasnost.