Međimurska gibanica

Jao, majčice, kakav kolač! Mljac na treću.

Već odavno znam da ova gibanica nosi moje ime, tako mi je slasno oduvijek izgledala. Mak i burbon vanilija, sir s grožđicama, jabuke s cimetom, orasi, za prste polizati, a sve to još udžuture... Istinski gurmanluk!

Recept je iz priloga JL-a od prije možda 4-5 godina, a majstor od gibanice je Branko Tomašić iz Male hiže u Mačkovcu. 

Božićne bakanalije

I would rather not go 
back to the old house...
...  reče Morrissey melankolično se prisjećajući svojih frustracija iz obiteljskoga okružja.

Pada mi često na pamet ova pjesma u vrijeme blagdana i njegovanja običaja.
Odmah razmišljam o slikama koje ja nosim kao poveznice sa svojom obitelji i zaključujem kako su većinom vezane za crkvene blagdane, svatove, krštenja, krizme, drage goste, a kulisa im je svima ista - bogata trpeza.

A kulisa toj bogatoj trpezi je - mama koja rmbači i preznojava se nakuhavajući abnormalne količine hrane da zadovolji svaki stomak, svaki jezik i svaku formu. 

Zbog toga su mi ti prizori mrski.

Štrudla od sira i šumskoga voća

Nije ova moja zalogajnica tu bez vraga. Daleko od toga da sam ona kuharica koja recepte živi i živi za recepte, ali s vremena na vrijeme znam izenaditi. Svojedobno sam baš uživala u kuhanju i kulinarskom eksperimentiranju; s vremenom - uz arbajt i familiju kuhanje i pečenje kolača nekako su mi postali tlaka.

Ova štrudla je rezultat jutrošnje inspiracije (zbog poduljeg vikenda) i adaptacije situaciji: na ručku su mi bili muški najbliži članovi obitelji koji ne drže do kremastih kolača modernoga doba. Daj bolje kakvu savijaču, pitu il' gužvaru, to je kolač...

To su i dobili. :-)

Oda paradajzu

...ali ne bilo kojemu, nego amerikancu!

Ne slažem se  s tim da je sve ono što su, kako su i kada uzgajali, pripremali i jeli naši stari najkvalitetnije i najfinije. Ne smijem ni reći da mi se na spomen bakina kuhinja diže kosa na glavi, jer mi, bez obzira na fine slastice koje potiču iz toga razdoblja ipak prije svega na pamet pada obilje svinjske masti, žuti filovi kuhani na pari, krvavice i sl.

Međutim, nekoliko je artikala na mojoj mini-ljestvici očuvanja prehrambene tradicije koji su definitivno, neupitno i bez svake daljnje rasprave nezamjenjivi.

Na vrhu te top ljestvice je paradajz amerikanac.

Langošice i Kopika

Eh, onaj osjećaj kad vlak tek krene, a ti si već kopaš po sendvičima i zalihama za put.

Ili kad osjetiš glad onoga trenutka čim se nađeš blizu vode.

A langošice (ili poderane gaće, meni osobno draži naziv) u kontekstu Kopike, našega gradskog kupališta - dobitna je to kombinacija.

Za nekih bijednih 7-8 kn zamijesi se, ispeče i podere makar 20-ak gaća M veličine.

Ipak, ne pečem ih toliko često, no uvijek kada dam 14 kn za dvije gotove langošice na Kopiki bude mi krivo.

Danas nisam žalila truda, trebalo mi je svega pola sata da ih zgotovim.

Nakon recepata i recepata, što pismenih što usmeno-predajnih sama sam zamijesila sastojke u odokativnom omjeru (brašno, ulje, žumanjak, sol, suha germa, mlaka voda, kiselo vrhnje). Najvažnija je stavka tijesto poderati i zaobliti da to budu uistinu prave, fine poderane gaće.

Volimo provoditi ljeto na našoj Kopiki i slaniti se langošicama. 

A to što je djeci i slamboš iz automata (onaj na kojemu smo odrasli - jagoda, vanilija i miješani) najcool i predobar, to je druga priča.

Dugo je ljeto, svega ćemo se još nakusati...