Ostavila sam ih za kraj predstavljanja svojih dvorišnih ljetnica baš iz razloga što su među svim ranije opisanim ljetnim biljnim divotama najmanje reprezentativne. Za početak jedna fotografija iz ranoga proljeća, kada su još bile u naletu:
Ovo je obični, uspravni muškatl (Pelargonium zonale) kojega volim zbog okruglastog cvjetastog lišća i žarke crvene boje. Moje omiljeno cvijeće je u pravilu puno sitnijh cvjetića i redovito zasađeno uz ukrasno zelenilo, pa je ukupni dojam da u vrtu nedostaje boje. Budući da je boja koja meni obično nedostaje crvena, ljubičasta i eventualno roza, tu upada muškatl.
Ipak, ne mogu reći da mi je među ljubimcima.
Nakon što ga zasadim (obično previše njih u jednu žardinjeru; nikako da prihvatim savjet da bi trebali biti udaljeni bar 20-ak cm) lijepo krene nakon određenog vremena i jedno mjesec dana cvjeta neviđeno; cvjetovi se kokaju kao kokice i prizor je prekrasan.
Nakon toga lagano klonu i rastu dalje s pola snage.
Ranijih godina sam činila nekoliko grešaka: zalijevala sam ih jednako obilno kao i ostalo cvijeće, a savjet je da ga se zalijeva malo manje, tek kad je zemlja prosušena. Prihranjivala sam ih istim sredstvom kao i svo cvatuće bilje dok nisam saznala da upravo za pelargonije postoji drugačije hranivo.
Ove godine sam izbjegavala spomenute pogreške te upravo njemu posvetila posebnu pažnju, više nego redovito otkidala ocvale cvjetove ili požutjelo i oštećeno lišće, opipavala zemlju i čekala pravi trenutak da ga zalijem ali je rezultat posve isti - bravo, super, samo naprijed, i onda odustanak.
Čini mi se da su ovih dana u ponovnom, možda i zadnjem uzletu, iako nema govora o jednoličnom cvatu cijeloga grma, tek o raštrkanim lokaliziranim cvjetnim grmićima.
Inače, još se nisam usudila spremati reznice muškatla za iduću godinu, čini mi se to dosta komplicirano ('...vodoravno ispod lisnog koljena - blago zadebljanje na stabljici iz kojeg
izbijaju listovi; dužina odrezane stabljike od odrezanog dijela i
rastućeg vrha treba biti tri lisna koljena' - ajme, gdje je to točno), pa ih obično kupujem na tržnici u rano proljeće. Zbog toga ih svrstavam u ljetnice iako su oni dvogodišnje biljke.
Ove godine ću im dozvoliti da prezime u podrumu pa da vidimo kako će napredovati u proljeće.
Duga vrsta muškatla koju uzgajam je engleski muškatl. Njegova tamnoljubičasta boja cvjetnih pupova bila je presudna da ga prije par godina nabavim.
S vremenom ta tamna boja prijeđe u ovakvu, žarko ružičastu boju i nije više tako atraktvna, no cvijet sam za sebe je dekorativan i suprotno mišljenjima nekih stručnjaka te teta i čika s tržnice koji tvrde da engleski muškatl nije omiljen budući da cvate samo od travnja do lipnja - kod mene cvate cijelo ljeto.
Stabljike s cvjetovima budu prilično visoke, ali dosta slabašne (za razliku od običnoga muškatla), pa kad procijenim da je prva runda cvjetanja na izmaku jednostavno otkinem sve te stabljike i uvele listove skroz do prvih svježih, svijetlozelenih izdanaka listova i on se bez problema pomladi.
Na fotkama je muškatl u kombinaciji s batatom i upravo opkidan.
Plan za iduće ljeto je - bez obzira na male prepreke u uzgoju svakako opet nabaviti muškatle, možda i neku drugu vrstu jer grmolikošću i bojom čak i uz slabiju cvatnju najuspješnije oboje vrt.
Nema komentara:
Objavi komentar