Christmas countdown

Jasno je da se Božić već dobrano približio, i definitivno stiže, čekali ga mi ili ne (kako bi moj deda znao reći za Novu godinu :-)); pitanje je samo kako ga tko čeka.

Dvije najstarije četvrtine naše obitelji poodavno su raskrstile s vjerskim običajima, treća, starija dječja četvrtina već tri (od svojih 9 godina) ne želi ni čuti za bilo što vezano za crkvu (proces koji meni i mužu ostaje potpuna misterija), jedino naša curica sa svojim strijelčevsko-ribljim horoskopom i punom devetom kućom definitivno naginje religiji… no, što se može, u manjini je pa se tako naša obitelj mirne duše posvetila čekanju Božića na površan, komercijalni i kičerajski način - uživajući u ukrašavanju kuće i interijera, igrajući adventske nagradne igre, pišući pisma Djedu Mrazu, sastavljajući prigodan i najslasniji mogući jelovnik te zatvarajući vrata pred nosom Christmas carollersima (nekoliko nam klipana maloprije došlo pjevati pred vrata neki jadan 1-minutni prepjev We wish you a Merry Christmas, a mi im bez riječi samo zatvorili vrata; dakle, kako li su samo već prokljuvili gdje bi mogli izmusti novaca bez motike)…

Naravno da je iza ovih redaka priča o vjeri, crkvi i pripadajućim pitanjima ipak malo drugačija, kompliciranija i ozbiljnija. No, neka o tome razglabaju oni koji o tome više znaju i koji to bolje mogu objasniti - kao na primjer Barbara Matejčić u svojoj prošlogodišnjoj kolumni (a meni najboljoj do sada pročitanoj na tu temu) Jesam li katolkinja a ja ću slikom radije pripovijedati o onome oko čega ne treba puno mudrovati, a što liječi dušu i puni srce – o stvaranju.

Bic, bajs, bicikl...

…pjeva jutros Kandžija na radiju, a ja si mislim odakle li je samo taj mladac izvadio sve te osjekizme i kako je vrijeme da svoj bajs odnesem na servis; moj mili 15-godišnji bic još iz djevojačkih dana (:muko moja)… No, bez obzira koliko srcu drag bio, mora se reći da je to bio bicikl poprilično ružne Milka-boje. 

Klupčice za vrtićke guzičice

U cijelom našem odgojno-obrazovno-socijalno-zdravstvenom sektoru vrijeme stoji već skoro pola stoljeća, možda i više. Barem kad se o namještaju i inventaru radi.

Dobro, i još koječemu drugome - savjetima pedijatara o dohrani djece, repertoaru glazbenih izvedbi za vrtićke priredbe, frontalnim predavanjima uz ploču i kredu, itd.

I tako ja vodim svoju malu vrtićanku u vrtić, u garderobi se preobuva njih nekoliko drugara, tiskaju se na dvije klupice koje su za njih troje-četvoro u stvari dovoljne, ali su pohabane, pokidale se i koža i spužva, nogari klimavi… Padnu mi na pamet komadi spužve koje skoro uvijek imam kod kuće te materijal za stolnjake zgodnoga cvjetnog printa kupljen svojedobno u baumaxu za ne sjećam se ni ja više što (vjerojatno sam samo pala na taj print i htjela ga imati :-)).

Teta, dajte vi meni te klupice da ih malo dotjeram! – kažem ja društveno-korisno osviještena i pozabavim se tako prošloga vikenda uređenjem vrtićkoga interijera.

Klupice su zatečene u ovom stanju:

Posteljina - ono, stvarno - unikat

Nešto sam sašila i darovala nećakinji za 11. rođendan.

Bez obzira na poznati logo nije skužila o čemu se radi jer to vjerojatno nije ni očekivala.

A radi se ni manje ni više nego o posteljini njenih omiljenih One Directiooooooooon!

Uskrsni vijenac od keksića

Imala sam silnu želju našem travnatom zekanu pridružiti i dekorativno pileće-keksovito društvo, ali kako to nažalost tijekom blagdana biva ubi' se radeći cijeli dan potrebne i nepotrebne poslove i sad padam s nogu.

No ništa me ne sprječava da u trenutcima predaha napišem upute za uskrsni vijenac od keksa. 

Ideju sam pokupila negdje na Netu, ali ne pamtim ime stranice jer copyright tada očito još nije bio zaživio u tolikoj mjeri kao danas pa nisam smatrala potrebnim bilježiti i pamtiti ime izvora.

U svakom slučaju osnova vijenca su najobičniji pečeni keksići od prhkoga tijesta. Dobro je dodati im neku jaču aromu jer vijenac stoji na vratima i predivan je osjećaj kada dobrodošlicu poželi miris cimeta i đumbira (za Božić) odnosno miris bourbon-vanilije koji sam koristila za Uskrs.

Dakle, zamijesi se prhko tijesto s dodatkom arome, kalupom izrežu željeni oblici i zatim ispeku. Ove godine to je trebalo biti pile no budući da vijenac nisam uspjela napraviti pišem foto-priču o zečjem vijencu od prije par godina. Tijesto sam podijelila na dva dijela i u jedan dio dodala malo kakaa da dvobojni vijenac bude malo dinamičniji.

 

Uskrsni zekan

Teško je danas doskočiti dekorativnim čudesima i njihovoj medijskoj prezentaciji. Nema tome tako dugo kada su vrhunac ponude u trgovinama pozamanterije (jer hobby-trgovina nije bilo) bila ukrasna dugmad ili neobične tračice.

Danas je situacija drugačija. Na sve strane pršte ideje, blogovi, postovi, tekstovi i listovi o tome tko, što i kako stvara. Pa onda Fimo, rižin papir, perlice, kuglice, žičice, dekupaž, kamuflaž, reciklaž… Nema čega nema. Sve skupa je to katkad živa tlaka.

Treba se, stoga povremeno povući i od medija i od ljudi (dobro, ne samo katkad nego i češće :-) ) i stvarati nešto samo iz vlastite glave.

Moj zeko je nastao upravo u takvim okolnostima. Prije otprilike 6 godina, kada smo uselili u novu kuću i kada je sve još bilo nedovršeno, naročito okućnica, sjedili smo na kockama koje će uskoro postati terasa i primijetili da je jedino čega je bilo u izobilju i što je bilo kvalitetno bila trava. Bližio se Uskrs i ideja se počela rađati.

Negdje tih dana sam na netu gledala slike biljnih kreacija iz nekakvog floridskog vrta gdje je bilo predivnih životinja izrađenih od trave i cvijeća. Pojavila se slika travnatoga zeke.

*****

Uzela sam žicu i napravila mrežastu konstrukciju za zeca, zakucala ju na drvenu okruglu podlogu, napunila travom i ostala oduševljena rezultatom.

Nakon Uskrsa sam žicu odložila nekamo u podrum i idućih godina nisam se zeki više vraćala. Vjerojatno sam u žrvnju svakodnevice pribjegla nekim jednostavnijim rješenjima.

Ove godine uslijedio je veliki zekin povratak.

Dakle, sve započinje žičanom konstrukcijom. Izrađena je od na principu meridijani-paralele pri čemu su jače umreženi prijelazi između tijela i glave, odn. između glave i ušiju. Žica nije ni prečvrsta ni premlitava pa se zekin lik može dotjerivati po želji – tanje uši, deblje tijelo, manja glava i sl.