Prvi razred - zadnje pripreme

Ovogodišnju školsku godinu sam nakon više od 3 desetljeća predrujanskog grča i nervoze (ne samo zbog školskih obveza, nego zbog općeg dojma 'e, sad je bilo dosta dokolice, treba raditi, planirati, pripremati, uozbiljiti se...') dočekala s pravim, radosnim uzbuđenjem.
Sinak kreće u prviiii razreeeeed! :juhuuu

On je sa sedam i pol godina već prekaljeni institucionalac (šestipolgodišnji vrtićki staž),  poznaje i pirhvaća način funkcioniranja u skupini, izuzetno je radoznao, obožava konstruiranje, kada radi ono što ga zanima usmjerenost pažnje mjeri se u satima - ukratko, za školu je zreo k'o kruška. I sam je pri kraju vrtićke godine, već debelo isfrustriran njemu bebastim pjesmicama i radom u vrtiću rekao više puta želim učiti i raditi!.

Dobro, zna biti tvrdoglav, ima strašno jaku volju, ne voli baš crtanje, mrzi pjesmicu 'Kad se male ruke slože' jer je uvjeren da ona postoji samo u verziji 'Kad se mnogo malih složi', u skladu sa svojom dobi i mogućnošću predodžbe posve prihvaća teoriju evolucije dok se nakostriješi na spominjanje boga -stvoritelja svijeta (ove spoznaje i razmišljanja iskemijao je sasvim sam, bez ikakvih usmjeravanja, majke mi).

Ipak, oko njega su sami prosvjetari, odrastao je u okružju čitanja, učenja, rezuckanja, crtanja, proučavanja, a danas se zagonetno nasmiješio na Garfieldovu rečenicu 'mrzim kad moram priznati da je Jon u pravu'; nadam se da to ipak govori o određenoj dozi samokritičnosti i u stvari se uopće ne brinem za to da će školu prihvatiti lako i s priličnim zadovoljstvom.

Zato smo ovih dana pristupili zadnjim pripremama u kućnoj radinosti.

Ruksak za školu je kupljen, no nema fluorescentnih dijelova kao što ih ima ruksak njegovog bratića. Pa hajd', idemo probati to napraviti na svoj način - kupila sam glow in the dark akrilnu boju i obojila bijele dijelove ruksaka. Nije da baš sjaji, ali se ipak prilično ističe u tamnim prostorima.

 

Za prvi dan škole nismo pripremili ništa svatovski (uobičajene dječje košulje i frajer-look). Odjenut će stare rifle i patike, ali će kombinaciju osvježiti majicom s motivom po svom izboru - naravno, Ninjago. Lloyd Garmadon. Inače te motive sama oslikavam, ovaj put sam prionula napeglavanju motiva preko isprintane folije.

Nakon toga neočekivano najnaporniji posao - umotavanje knjiga prozirnom folijom i izrada naljepnica Ninjago.

Naljepnice sam izrađivala pomoću Corela i Photoshopa. To u stvari nisu naljepnice nego samo sličice s natpisima koje se prelijepe samoljepljviom folijom za omatanje.
Ukupno je pet vrsta naljepnica, baš koliko je i Ninjago boraca - Kai, Zane, Cole, Jay i Green Ninja. i upravo prema njima sinak će bez problema razvrstavati knjige i bilježnice (svi udžbenici iz matematike kao i bilježnica imaju istu naljepnicu).

A za kraj sam svoga zgodnog dječačića i podšišala.

Inače on baš ne voli ni fotografiranje, ali valjda ćemo sutra ipak uspjeti okinuti jednu zajedničku 'Prvi dan škole' fotku.

Ta-daaaa...