Uskrsni zekan

Teško je danas doskočiti dekorativnim čudesima i njihovoj medijskoj prezentaciji. Nema tome tako dugo kada su vrhunac ponude u trgovinama pozamanterije (jer hobby-trgovina nije bilo) bila ukrasna dugmad ili neobične tračice.

Danas je situacija drugačija. Na sve strane pršte ideje, blogovi, postovi, tekstovi i listovi o tome tko, što i kako stvara. Pa onda Fimo, rižin papir, perlice, kuglice, žičice, dekupaž, kamuflaž, reciklaž… Nema čega nema. Sve skupa je to katkad živa tlaka.

Treba se, stoga povremeno povući i od medija i od ljudi (dobro, ne samo katkad nego i češće :-) ) i stvarati nešto samo iz vlastite glave.

Moj zeko je nastao upravo u takvim okolnostima. Prije otprilike 6 godina, kada smo uselili u novu kuću i kada je sve još bilo nedovršeno, naročito okućnica, sjedili smo na kockama koje će uskoro postati terasa i primijetili da je jedino čega je bilo u izobilju i što je bilo kvalitetno bila trava. Bližio se Uskrs i ideja se počela rađati.

Negdje tih dana sam na netu gledala slike biljnih kreacija iz nekakvog floridskog vrta gdje je bilo predivnih životinja izrađenih od trave i cvijeća. Pojavila se slika travnatoga zeke.

*****

Uzela sam žicu i napravila mrežastu konstrukciju za zeca, zakucala ju na drvenu okruglu podlogu, napunila travom i ostala oduševljena rezultatom.

Nakon Uskrsa sam žicu odložila nekamo u podrum i idućih godina nisam se zeki više vraćala. Vjerojatno sam u žrvnju svakodnevice pribjegla nekim jednostavnijim rješenjima.

Ove godine uslijedio je veliki zekin povratak.

Dakle, sve započinje žičanom konstrukcijom. Izrađena je od na principu meridijani-paralele pri čemu su jače umreženi prijelazi između tijela i glave, odn. između glave i ušiju. Žica nije ni prečvrsta ni premlitava pa se zekin lik može dotjerivati po želji – tanje uši, deblje tijelo, manja glava i sl.

Zatim se konstrukcija puni travom.

Super je kada je trava visoka jer takvu travu dovoljno je samo okomito polagati uokolo i zec se puni brzo i spretno. Za zeca ove veličine (80 cm) bilo mi je potrebne trave u količini dvije klasične vrećice za kupovinu. Evo, tijelo je već gotovo.

Budući da trava nakon punjenja ipak strši kojekuda a ni mrežna konstrukcija nije baš jako gusta cijeloga zeca potrebno je nečim povezati. Moj izbor je vuna. Omotala sam par paralela oko tijela, dvije-tri oko glave a uši cijelom visinom.

Vuna bi, naravno, trebala biti boje što sličnije travi. Na mjestima gdje vuna ipak ostane vidljiva trava se jednostavno malo ututka oko nje.

Na kraju se škarama obrežu vlati trave koje i dalje uporno strše…

…sveže se mašna ili neki drugi ukras po želji…

…i evo zekana:

U usporedbi s onim od prve godine čupaviji je i krupniji. Čini se da bi svake godine ispao posve drugačije bez obzira na to što je rađen na istoj podlozi.

 

Sutra ću mu možda pridružiti pileće društvo - u obliku uskrsnog vijenca.