Klupčice za vrtićke guzičice

U cijelom našem odgojno-obrazovno-socijalno-zdravstvenom sektoru vrijeme stoji već skoro pola stoljeća, možda i više. Barem kad se o namještaju i inventaru radi.

Dobro, i još koječemu drugome - savjetima pedijatara o dohrani djece, repertoaru glazbenih izvedbi za vrtićke priredbe, frontalnim predavanjima uz ploču i kredu, itd.

I tako ja vodim svoju malu vrtićanku u vrtić, u garderobi se preobuva njih nekoliko drugara, tiskaju se na dvije klupice koje su za njih troje-četvoro u stvari dovoljne, ali su pohabane, pokidale se i koža i spužva, nogari klimavi… Padnu mi na pamet komadi spužve koje skoro uvijek imam kod kuće te materijal za stolnjake zgodnoga cvjetnog printa kupljen svojedobno u baumaxu za ne sjećam se ni ja više što (vjerojatno sam samo pala na taj print i htjela ga imati :-)).

Teta, dajte vi meni te klupice da ih malo dotjeram! – kažem ja društveno-korisno osviještena i pozabavim se tako prošloga vikenda uređenjem vrtićkoga interijera.

Klupice su zatečene u ovom stanju:

Najprije sam mislila kako ću samo skinuti iskidanu kožu i spužvu, preko toga klamericom zatefteriti novu i sve će biti gotovo za par sati; ipak, kad sam klupice stavila pred sebe i izbliza vidjela u kakvom su stanju nekako je sve počeli ići onako kako preuređenje komada namještaja i treba – detaljno, strpljivo i od početka.

Kožu i spužvu sam skinula bez problema – čavlići su izlazili jednostavnim povlačenjem. Zatim sam sve oprala, malo prešmirglala i opet obrisala.

Pogledom na to drvo (meni osobno) preružne oker-narančasto-smeđkaste boje s kojeg se (pra)stari lak skinuo kao od šale sama od sebe se nametnula sljedeća faza – farbanje.

Budući da curica ide u Ljubičastu sobu – i klupice će biti ljubičaste, naravno.

Uzeh ranije spomenutu spužvu i stolnjak-materijal, čekić, i nenadano - ukrasne čavliće. Naumila sam cijeli materijal klamati i onda ukrasiti nekom vrpcom, ali peh, klamerica pokvarena. Prionuh zakucavanju čavlića – prvi put u životu. Dobro sam i prošla – tek uz jedan blago zakucani kažiprst i par ogrebotina.

Na  fotkama se vidi koliko sam na gornjoj, prvouređivanoj klupici „šarala“ s čavlićima, odnosno, da sam tek na ovoj donjoj ušla u štos. :lol

 

U svakom slučaju – mislim da su klupice bez imalo pretjerivanja divne, a cijeli proces nadasve inspirativan.

Već snajpam zidove i zavjese u sinovoj školskoj učionici…