Bic, bajs, bicikl...

…pjeva jutros Kandžija na radiju, a ja si mislim odakle li je samo taj mladac izvadio sve te osjekizme i kako je vrijeme da svoj bajs odnesem na servis; moj mili 15-godišnji bic još iz djevojačkih dana (:muko moja)… No, bez obzira koliko srcu drag bio, mora se reći da je to bio bicikl poprilično ružne Milka-boje. 

 Još prije par godina sam se počela baviti mišlju kako bih ga mogla preurediti po svom ukusu i odmah krenem na posao. Skinula sam sve naljepnice, očistila ga razrjeđivačem, izbrusila zahrđala mjesta i premazala sivom temeljnom bojom. Ipak, budući da sam ga već tada rijetko vozila i da nije bilo naznaka da će se išta promijeniti opala mi je motivacija za daljnji rad pa sam ga opet vratila u garažu gdje je i dalje vegetirao. Jedino što u cijeloj priči konstantno buja jest vegetacija - na fotkama se vidi kako bilje u dvorištu raste i dvorište se mijenja proporcionalno s radovima na biciklu. :lol

 

Ovoga ljeta krenem rješavati obveze s jednog od svojih popisa i uhvatim se ponovno bicikla. Najteže mi je bilo odrediti boje. Znala sam da želim žarko crveni bicikl, no u kombinaciji s kojom bojom? Već neko vrijeme volim crveno i ljubičasto koje u prirodi izgleda predivno (baš na ovakvo dvijeće svaki dan otkinem gledajući ga u proljeće na putu do posla), ali takva kombinacija boja na metalu gubi efekt i svježinu. 

Ostavila sam ideju da se neko vrijeme krčka, svaki dan pomalo isprobavala nove nijanse dok napokon nije kliknulo s običnom svijetloružičastom bojom.

Totalno sam se zanijela, pa sam stvarala taj crveno-rozi kontrast gdje god sam mogla – i oko šarafa i oko žbica, i gdje treba i gdje ne treba – svuda.

Kako sada bicikl  oplemeniti i oposebniti? 

Ostavim ga na terasi i ne žureći s rješenjem krenem se baviti drugim stvarima. Listajući raznorazne kataloge vidim da su u Konzumu baš na akciji neke krpe i stolnjaci s motivima jabuke, točnije - idealnim motivima jabuke. Nacrtam motiv na papiru, izrežem, uzmem tanki kist, malo dodatne boje – i složim jabuke na gornju štangu, zadnji blatobran i ispod prednjeg svjetla.

 

Na donju štangu napišem prigodan natpis – Two wheels moving soul. Nije to bez vraga – u pitanju su bezbrojni predivni trenutci i kilometri provedeni jezdeći na ovom bicu… :da da

Na samom kraju fiksiram boju premazavši bicikl lakom za čamce u dva sloja, i – voilà – evo labuda:

Sad je samo pitanje u kakvom su stanju rama i vitalni dijelovi bicikla i je li se moj trud uopće isplatio. :lol  I da je samo malo više vremena i mogućnosti da ga se vozi… Al dobro, kad ga budem vozila bit će to sa stilom...