1235 g

…je netto masa jagoda nakon prve berbe iz našega vrta ovoga proljeća.

Mačak zimi

Vrijeme je za još malo mačka.

Nije da u njegovom životu ima baš puno novosti – klopa, spavanac, igra.

I nije da se na fotkama nešto spektakularno događa.

Ipak, nama je u svakom pogledu presladak pa nam je fotkanje dotičnoga nepresušno vrelo inspiracije, a sve njegove fotke čista uživancija.

 

Vrtni revizor

Lijeni lav

Maneken na prisilnom radu

Tepih-asimilacija

Spavanac nalijevo

Spavanac nadesno

Kandža is my middle name

Igračka

Potraga za darovima

Iako zbog sivoga i tmurnog vremena ove proljetne praznike nismo iskoristili ni upola onoliko i onako kako bismo inače, kaže sinak sinoć prije spavanja kako mu je bilo super te kako bi volio da potraju još 10 dana.

Ovo sam shvatila kao kompliment. Naime, mislim da je rezultat mojih višegodišnjih nastojanja da blagdane i praznike lišim forme i ubijanja besmislenim poslovima i učinim obiteljski što smislenijima urodio i urađa plodom. Želim reći kako mi kuća nije ništ' posebno sređena, ali zato smo se baš fino zabavili.

Blagdane smo jučer zaokružili jednim dobrim scavenger huntom iliti potragom za blagom.

Sve do Uskrsa razmišljanje o zecu prošlo je u kišno-sniježnom tonu koje nikako da završi i sve je vodilo tome da će djeca ujutro ustati, pokupiti darove i ćao, đaci, gotovo, idemo u kuću na crtiće.

Odlučila sam ih zato malo zeznuti, odvući u dvorište u blato i prisiliti da se pomuče oko darova. Pripremila sam desetak ceduljica s raznim zadatcima i rasporedila ih po cijelom dvorištu.

Uskrsni vijenac od keksića

Imala sam silnu želju našem travnatom zekanu pridružiti i dekorativno pileće-keksovito društvo, ali kako to nažalost tijekom blagdana biva ubi' se radeći cijeli dan potrebne i nepotrebne poslove i sad padam s nogu.

No ništa me ne sprječava da u trenutcima predaha napišem upute za uskrsni vijenac od keksa. 

Ideju sam pokupila negdje na Netu, ali ne pamtim ime stranice jer copyright tada očito još nije bio zaživio u tolikoj mjeri kao danas pa nisam smatrala potrebnim bilježiti i pamtiti ime izvora.

U svakom slučaju osnova vijenca su najobičniji pečeni keksići od prhkoga tijesta. Dobro je dodati im neku jaču aromu jer vijenac stoji na vratima i predivan je osjećaj kada dobrodošlicu poželi miris cimeta i đumbira (za Božić) odnosno miris bourbon-vanilije koji sam koristila za Uskrs.

Dakle, zamijesi se prhko tijesto s dodatkom arome, kalupom izrežu željeni oblici i zatim ispeku. Ove godine to je trebalo biti pile no budući da vijenac nisam uspjela napraviti pišem foto-priču o zečjem vijencu od prije par godina. Tijesto sam podijelila na dva dijela i u jedan dio dodala malo kakaa da dvobojni vijenac bude malo dinamičniji.

 

Uskrsni zekan

Teško je danas doskočiti dekorativnim čudesima i njihovoj medijskoj prezentaciji. Nema tome tako dugo kada su vrhunac ponude u trgovinama pozamanterije (jer hobby-trgovina nije bilo) bila ukrasna dugmad ili neobične tračice.

Danas je situacija drugačija. Na sve strane pršte ideje, blogovi, postovi, tekstovi i listovi o tome tko, što i kako stvara. Pa onda Fimo, rižin papir, perlice, kuglice, žičice, dekupaž, kamuflaž, reciklaž… Nema čega nema. Sve skupa je to katkad živa tlaka.

Treba se, stoga povremeno povući i od medija i od ljudi (dobro, ne samo katkad nego i češće :-) ) i stvarati nešto samo iz vlastite glave.

Moj zeko je nastao upravo u takvim okolnostima. Prije otprilike 6 godina, kada smo uselili u novu kuću i kada je sve još bilo nedovršeno, naročito okućnica, sjedili smo na kockama koje će uskoro postati terasa i primijetili da je jedino čega je bilo u izobilju i što je bilo kvalitetno bila trava. Bližio se Uskrs i ideja se počela rađati.

Negdje tih dana sam na netu gledala slike biljnih kreacija iz nekakvog floridskog vrta gdje je bilo predivnih životinja izrađenih od trave i cvijeća. Pojavila se slika travnatoga zeke.

*****

Uzela sam žicu i napravila mrežastu konstrukciju za zeca, zakucala ju na drvenu okruglu podlogu, napunila travom i ostala oduševljena rezultatom.

Nakon Uskrsa sam žicu odložila nekamo u podrum i idućih godina nisam se zeki više vraćala. Vjerojatno sam u žrvnju svakodnevice pribjegla nekim jednostavnijim rješenjima.

Ove godine uslijedio je veliki zekin povratak.

Dakle, sve započinje žičanom konstrukcijom. Izrađena je od na principu meridijani-paralele pri čemu su jače umreženi prijelazi između tijela i glave, odn. između glave i ušiju. Žica nije ni prečvrsta ni premlitava pa se zekin lik može dotjerivati po želji – tanje uši, deblje tijelo, manja glava i sl.