Potraga za darovima

Iako zbog sivoga i tmurnog vremena ove proljetne praznike nismo iskoristili ni upola onoliko i onako kako bismo inače, kaže sinak sinoć prije spavanja kako mu je bilo super te kako bi volio da potraju još 10 dana.

Ovo sam shvatila kao kompliment. Naime, mislim da je rezultat mojih višegodišnjih nastojanja da blagdane i praznike lišim forme i ubijanja besmislenim poslovima i učinim obiteljski što smislenijima urodio i urađa plodom. Želim reći kako mi kuća nije ništ' posebno sređena, ali zato smo se baš fino zabavili.

Blagdane smo jučer zaokružili jednim dobrim scavenger huntom iliti potragom za blagom.

Sve do Uskrsa razmišljanje o zecu prošlo je u kišno-sniježnom tonu koje nikako da završi i sve je vodilo tome da će djeca ujutro ustati, pokupiti darove i ćao, đaci, gotovo, idemo u kuću na crtiće.

Odlučila sam ih zato malo zeznuti, odvući u dvorište u blato i prisiliti da se pomuče oko darova. Pripremila sam desetak ceduljica s raznim zadatcima i rasporedila ih po cijelom dvorištu.

Svaki papir sam oblijepila širokim selotejpom – plastificirala jer bez obzira što su neki od njih bili skriveni ispod cvjetnih saksija ili na zaštićenom mjestu kiša već danima pada i bilo bi šteta da sve propadne zbog razlivene tinte na papiru. Zatim sam ih smotala u smotuljak i svezala tračicom.

Zadatci su bili različitog tipa, ali osmišljeni tako da ih može riješiti i curica koja je ipak 4 godine mlađa od dječaka. Imali su zadatak asocijacije – stvar iz dvorišta koja se rimuje s ANTENA, CANBERRA, PANTERA (BANDERA), morali su olovkom prebojiti papir na kojem je bijelom voštanom bojicom bila napisana tajna riječ (BRDO), hodali su do sljedeća mjesta mišjim/pingvinskim/kokošjim korakom i sl., pa su imali zagonetke u stihu, pitalice o omiljenom voću (JAGODE)… svi pojmovi do kojih bi odgonetavanjem došli vodili su ih do idućega mjesta gdje se krije nova poruka-zagonetka.

*****

U gnijezdima je ujutro bilo tek nešto slatkiša i zekino pismo sa zahvalom što su mu pripremili mrkvicu i salatu, s najavom potrage za blagom i s prvim zadatkom.

Sin je uranio kao i inače (negdje oko 6:15 h po ljetnom vremenu :mukomoja). Curica i ja smo ustale zadnje, oko 8 h i zatekle ga kako sjedi na kauču i gleda crtiće rezignirano-ljutitog izraza lica.

„Ne zanima me uskrsni zec koji ne donoci darove!“ – reče nam odmah, kao usput.

Ta rečenica jest pomalo jeziva ako se uzmu obzir prohtjevi i želje djece novije generacije (govorim o čokoladama, bananama i jajima koje smo mi kao djeca dobivali) ali sam upravo takvo nešto od njega i očekivala. I inače je sumnjičav, nepovjerljiv, tvrdoglav i osobito ne voli iznenađenja i promjene (sam je to više puta rekao).

Nakon nekih 15-ak min. motivacije i usmjeravanja obukli su jakne i čizmice (kako im je zec u poruci i savjetovao) i krenuli vidno uzbuđeni u potragu.

Sestra je velikom bratu prepustila čitanje svake poruke, a ja sam ga povremeno morala podsjećati da povuče ručnu kočnicu ne bi li i ona koji put prva pronašla novu poruku.

Sinak je tijekom potrage bezuspješno zvirlao po dvorištu pokušavajući prokljuviti mjesto gdje se kriju darovi. Bili su zakopani u pješčaniku. Da je vrijeme bilo imalo ljepše vjerojatno bi ih put tamo nanio i ranije; ovako su cijelu kućicu s pješčanikom obilazili u širokom luku jer je sve bilo puno vode, blatnoga pijeska i otpalih grančica.

Darove sam, naravno prije polaganja u pijesak strpala u veliku čvrstu najlonsku vreću.

Oboje su poželjeli Lego – za nju Friends a za njega Star Wars.

Uistinu nema do Legića, to uživanje u slaganju traje i traje… s mačkom koji se oblizuje u pozadini – njegov dar bila je vrećica mokre hrane… :-)