Moja curičica je krajem studenoga slavila rođendan.
I ona je kao i stariji joj brat hladnovremensko dijete (studeni i siječanj su u pitanju) pa ne dolazi u obzir proslava na otvorenom, u našem dvorištu koje bi dušu dalo za to.
Osim toga, niti jedno niti drugo nisu djeca od prevelikoga društva (naročito sin) pa nema govora niti o rezerviranju kakve igraonice.
Nadalje, trebalo je imati na umu da će se zabava odvijati četverostruko: kućna zabava - samo za njenih 5-6 vrtićanaca, jedna zabava u vrtiću za cijelu skupinu, obiteljska te zabava za uži krug prijatelja; treba iskorisititi svaku priliku za druženje, i tako se rijetko viđamo.
Valjalo je, dakle, uzeti papir i olovku u ruke i prionuti na planiranje djeci zanimljive, majčinom oku estetski prihvatljive te svim trbusima mile zabave. :lol
Misao vodilja odn. tema rođendana bila je kao i prošle godine - Maca.
Sve je počelo jednom mačjom krznenom pozivnicom:
Macu sam izrezala od komada krzna, brkovi su od vune, oči od filca, njuškica od tkanine te sve skupa nalijepljeno na kartonski okvir.
Slavljeničina torta je bila - pazi ovo - Japanski vjetar od 27 jaja! Tom količinom jaja (a bogme i šećera) posramila bih cijelo rodno slavonsko selo svoga mm koje je po takvim ubojitim jajastošećerastoorašnim kolačima poznato. Radi se, u stvari, o trostrukoj mjeri toga kolača, znači o tri beze kore s lješnjacima, pripadajućoj žutoj kremi i šlagu.
Torta je bila dovoljna za nahraniti tri ture slavljenika i sitnoga i krupnog zuba, s tim da je uz nju bila još jedna torta ukrašena raznim bombončićima, keksićima i čokoladicama, a bila je namijenjena za tzv. čokanje - čeprkanje prstićima.
Zgodno je ispalo to što sam se pišući brojku četiri malo zanijela krivudavim linijama pa na kraju dobila i četvorku i znak za Jupiter - planet zaštitnik moje Strijelčice.
Nezgodno je to što se svo to slavlje odvija u priličnoj stihiji - posluži tamo, posluži 'vamo, ovi vrište, oni ciče, daj kavu, daj sok, pa redovito zaboravljam fotografirati svoje urađevine u najboljem svjetlu. Tako nemam ni presjek torte nit' ovu drugu šarenu Čokaj-tortu nit fotke s obiteljskog ručka (a bilo je delicija svakojakih) nit fotku lasagna za prijatelje, itd.
U svakom slučaju zadnje na redu bilo je slavlje u vrtiću. Zbog svojedobnih restrikcija nezdrave hrane šireg ili užeg opsega (ovisno o vrtiću) već godinama imam naviku izrade kartonskih torti u koje strpam nekakve moš-mislit-što-su-zdrave grickalice uz obvezan sokić i balone. Tete joj zatim izrade kartonsku krunu ovisno o tematici a tada nastane pravi dernek. Doslovno.
Ova torta je izrađena još prije pet godina - za sinov četvrti rođendan. Donji dio je od jako čvrstoga kartona/plastike, a gornji samo od kartona. Dekoriram ju filcom, papirom, vunom, tračicama, i to sinku i curici trenutno zanimljivim likovima i prizorima . Poklopac se pričvrsti samo s jedne strane da se torta može otvoriti i iz nje uzeti iznenađenje. Na vrhu, naravno, svjećice.
A u torti - keksići najcool oblika.
Kalupe sam naručila s neta i skroz-naskroz sam oduševljena. Roboti, Kitty, torbice, haljine, cipele, voćke.. Od rođendana smo ih zajedno pravili već više puta, što za kakve prigode, što iz želje da se zabavimo. Klinci su posve motivirani za izradu keksića ovim kalupima.
Iako srce bude na mjestu nakon ovakvih priprema treba ipak vremena da se dođe k sebi, a sinov rođendan već vreba sredinom siječnja...
- Znači, curice, koliko sada imaš godina?
Nema komentara:
Objavi komentar