Ove godine samo ponavljanje gradiva.
Naime, umjesto stvaranja novogodišnjih odluka kao antonim ovogodišnjim postupcima ja ću se prisjetiti sjajnih (doslovno i preneseno) trenutaka kojih se nanizalo krajem ove godine i poželjeti ih u istom obliku i intenzitetu i za iduću godinu.
Kao prvo - nazivati prijatelje i dogovarati kavu/druženje sad i odmah, bez filozofiranja i odgađanja.
Drugo - dozirati svoje obveze na poslu isključivo u okviru svojih zaduženja.
Zatim treće - redovito blogirati i reagirati.
Pa onda - pregristi umor i igrati se s djecom.
Raditi na odnosima s velikima.
Nikako ne biti jednosmjerno rame za plakanje.
Svakako si češće svijet predstavljati kao strip, iliti olabaviti od kritičarenja i ozbiljnosti.
Stalno imati na umu da moram drugima dati da dišu.
Što češće dati sebi da kreativno dišem.
Na kraju - upuštati se povremeno u zahtjevnije projekte jer je osjećaj nakon dobro organiziranog i obavljenog posla nenadmašan.
U to ime prigodni podsjetnik na prosinačku zimsku zabavu u našoj školi u organizaciji nekoliko mojih učenica i mene same - uz disco kuglu, skoro mahom zaboravljene lamete, puno dobre volje, dobru glazbu, rasplesane noge, odličnog DJ-a, jednog sjajnog domara i poneki živac izgubljen u vožnji od nekih 50-ak km kroz snježnu mećavu.
Nek' se sve ponovi i u 2013. i puna šaka brade!
Nema komentara:
Objavi komentar