U cijelom
našem odgojno-obrazovno-socijalno-zdravstvenom sektoru vrijeme stoji već skoro
pola stoljeća, možda i više. Barem kad se o namještaju i inventaru radi.
Dobro,
i još koječemu drugome - savjetima pedijatara o dohrani djece, repertoaru glazbenih izvedbi za vrtićke priredbe, frontalnim predavanjima uz ploču i kredu,
itd.
I
tako ja vodim svoju malu vrtićanku u vrtić, u garderobi se preobuva njih nekoliko drugara, tiskaju se na dvije klupice koje su za njih troje-četvoro
u stvari dovoljne, ali su pohabane, pokidale se i koža i spužva, nogari klimavi… Padnu
mi na pamet komadi spužve koje skoro uvijek imam kod kuće te materijal za
stolnjake zgodnoga cvjetnog printa kupljen svojedobno u baumaxu za ne sjećam se ni ja više što (vjerojatno sam samo pala na taj print i htjela ga imati :-)).
Teta, dajte vi meni te
klupice da ih malo dotjeram! – kažem ja društveno-korisno osviještena i pozabavim
se tako prošloga vikenda uređenjem vrtićkoga interijera.
Klupice
su zatečene u ovom stanju: