Točka na... zimu

Snijeg još malo propada (rekli bi moji) ali važno je da se brzo i topi i, mašala, valjda će zimi napokon kraj. Priznat ću, ipak, kako se ova nakrivo nasađena produžena zima baš fino poklapa s mojim ritmom i tempiranjem pisanja postova.

Naime, pokušavajući svaki svoj post urediti do granice prihvatljivosti (prema mojim ops.-komp. kriterijima) prečesto lutam, odugovlačim, pregorim pa tematika postova ne odgovara realnom vremenu - pišem izvan sezone. Približava se proljeće, a ja još uvijek pospremam zimske stvari; usred ljeta planiram za jesen i povratak na posao, a kad dođe zima i češćim boravkom u zatvorenom se stvore idealni uvjeti za pisanje ja se uljuljkam u filmofiliju i neke druge hobije i evo gdje sam sada – hvatam zadnji vlak da bih pisala o svom zimskom outfitu.

Pa hajd' onda da par riječi posvetim svojim dvjema dragim suknjama, omiljenom zimskom kaputu te jednom svom improviziranom još uvijek neimenovanom basicu.

Suknja od smeđega trapera inspirirana je Etnom Maar.  Sve moje najbolje stvari nastale su na Etninim efektnim, slojevitim, asimetričnim, stripovskim, dark-rockerskim, sloppy-scruffy kreacijama.

 

Suknja je nastala bez kroja. Znala sam da mora na jednom dijelu biti nabrana, da mora imati džepove ili nekakav drugi reljef na neobičnom mjestu, zatim da mora biti asimetrična i tamne boje. Smeđi pomalo isprani traper na koji slučajno naiđoh pokazao se odličnim izborom. Čvrsta je, masivna (volim masivnost odjeće i obuće, čini mi se kao da poništava moju tjelesnu masivnost :-)), pomalo se doimlje kartonskom, ali baš lijepo stoji.

Nije više mlada, točnije, već joj je par godina, ali sam se posve vezala za nju i rado ju nosim, stalno.

Crna suknja je oličenje efektne jednostavnosti. 

Sašila sam ju početkom zime za jednu svečanu prigodu, ali i prije nego što sam ju iskrojila imala sam na umu da mora imati pomalo alternativni štih. Mislim da sam u tome uspjela.

Izrađena je također bez kroja, od crne je pamučne, pomalo satenaste tkanine dok su rubovi i bočne trake od crnoga pliša. Na fotkama se doima smeđom, no crna je da ne može biti crnja. Ima podstavu.

Inspiriraciju za nju  našla sam u haljinama modne marke Out of Exile koja me posve oduševila pa pripremam i proljetnu liniju sukanja i haljina u ovome stilu.

Obje suknje odlično idu uz džombaste čizme (u mom slučaju marte) ili platforme visokih peta te  uz gornje uske odjevne dijelove.

 *******

Tu na scenu stupaju crna majica za sve kombinacije i mali korzet-top.

Kad bih odjenula tu svoju famoznu majicu uz suknju ili rifle outfit  bi jednostavno tražio još jedan sloj - jednako jednostavan, a opet poseban i zanimljiv da može dići cijelu kombinaciju.

I tako ja  jednoga dana uzeh svoje dvije majice kratkih rukava i odrežem im cijeli gornji dio s rukavima i izrezom, gore našijem pasicu skinutu s nekog starog odjevnog predmeta (svoga ili dječjega), i voila, evo korzeta-topa!

Još uvijek ne znam kako bih taj odjevni predmet nazvala – topić (mrzim umanjenice u svijetu odraslih), top (jasno je kakva je asocijacija), strapless top (najtočniji naziv, al di ću po engleski o tome pričati), korzet (vuče više na starinske korzete), odrezanac (zbog načina nastajanja)…

Prva dva topa – smeđi s krznom i crni s naslikanim cvjetićima izrađeni su po brzom principu - odreži, prišij pasicu (krzno, štogod), navuci preko glave.

Treći je svečani i izrađen je od čvrste brokatne tkanine sa šljokicama pa ima patent zatvarač sa strane.

Jako sam si bitna s ovom svojom korzetskom domišljarijom, no to je uistinu jako zahvalan odjevni predmet. Ide odlično uz sve hlače, posebno uz rifle, djeluje efektno upotpunjen odgovarajućim nakitom a ispod texas ili bolero jakne, osvježava outfit, štedi se novac, reciklira i razvija kreativnost...

 *******

Cijelu sam zimu gacala u ovakvom izdanju – naravno, utopljena lijepim kaputom.

Smiješno je to kako čovjek odn. švelja nikada nema baš onaj kroj pri ruci za ono što je zamislila. Reklo bi se, pa kaput k'o kaput, što se tu ima filozofirati. Al' ima.

Ovaj moj morao je biti klasičan, ali i haljinast – da ima nekakvu A-liniju. Zatim kapuljaču pod muss  (i ona je dio one priče o masivnosti), štih opuštenosti i jednostavnosti te dozu osobnog pečata – to je u ovom slučaju (opet) bilo cvijeće.

Svi uvjeti su pri izvedbi bili ispunjeni. Radila sam ga od vunene pomalo krznene tkanine, a cvjetove od običnoga crnog pamučnog jerseya. Podstavljen je, naravno, a da bih izbjegla dojam klasičnoga crnoga kaputa za sredovječne žene cijeli kaput sam obrubila kosom trakom – opet od običnoga crnog pamučnog jerseya.

Nakon prve godine na leđima kaputa „izniknuo“ je neplanirano još jedan cvijet. Potrebno je, naime, katkad slušati upute pametnijih, između ostaloga i o održavanju tkanine. Tako je ova krznena tkanina koja je namijenjena isključivo kemijskom čišćenju bila strpana u perilicu na 30° pri čemu se krzno pomalo ofucalo, a pri prvom sljedećem nošenju kaputa on se – posve rasporio duž leđnoga šava. Zato sam naknadno pritefterila taj cvijet od čvrste crne tkanine na leđa i otada više problema nije bilo, samo ugoda odijevanja i nošenja.

Moj dragi kaputak…