Retrospektiva dječačkoga rođendana

         Tek pri razvrstavanju fotki s dječjih rođendana shvatim da dječji svijet na ovom blogu itekako zaslužuje zasebnu kategoriju. Dječje želje i maštarije i moja inspiracija i improvizacija odlično se nadopunjuju pa kreativnost pršti na sve strane.

          
         Krene to nekako oko dječje četvrte godine kada započnu prva prava vrtićka prijateljstva i uživancija u zajedničkoj igri pa se i rođendan - najnajnajvažniji događaj na svijetu počinje slaviti sustavnije.
        
         Budući da je curica nedavno napunila te famozne godine i tek ju čekaju rođendanska čudesa ispričat ću sliko-priču o sinovljevim dosadašnjim rođendanskim proslavama.

        

2010. 

         Ova godina bila je posebno inspirativna.

Sin je tih godina bio posve u svijetu dinosaura koji su se pokazali savršenima za kreativnu eksploataciju. Dinosaura je bilo po majicama, otkrivali su se njihovi tragovi na Kamenjaku, obilazili su se dinosaurski šouovi, gledali crtići, dokumentarci, izrađivale igre s dino-likovima itd.

         U znaku dinosaura bio je i rođendan. 
Za vrtić sam izradila prigodnu kartonsku tortu-katnicu. Ona je s kartonskim dino-likovima, kamenčićima, listićima čempresa, zelenom i sivom tkaninom na svoj način pričala priču o davnome dino-svijetu. Na torti su 'u prizemlju' bila vratašca kroz koja su se izvlačili slatkiši i slaniši, a kat se otvarao 'poklopcem'. Na vrhu je bio Triceratops (njegov omiljeni dinosaur) i vulkan – svjećica u posudici omotanoj smeđe-crvenim papirom. I slavljenik i njegovi mali prijani bili su skroz-naskroz oduševljeni tortom i vrtićkim slavljem u dino-štihu.

         Na kućnu zabavu djeca su pozvana pozivnicom s likom dramatičnoga T-Rexa te aktiviranim vulkanom dok je iznutra bio mali dino-pečat. Izradila sam im i kartonske T-Rex maske koje su bile neophodna oprema za iskapanje kostiju dinosaura iz stijene-cigle (jedan od rođendanskih darova, vrlo zahvalna stvarčica), čemu su dečki orno prionuli.

           
          Slavljenička torta je izrađena od Kinder-pingui čokoladica naslaganih jedna na drugu i povezanih otopljenom čokoladom. Prelivena je čokoladnim mousseom i obojena prigodnom lava-bojom kako bi dojam erupcije vulkana bio potpun. Na kraju sam ju posula mljevenim keksom (prašina nakon erupcije vulkana) i ukrasila okruglim čokoladicama i keksićima (meteori i meteoriti), a tu je bilo i nekoliko dinosaurskih likova-igračaka i jedno jaje koje je čekalo da se izleže.  
          Sada kad ju ponovno gledam znam da ova slavljenička torta pripada legendama.

   --------------------------------------------------------------------------------

2011. 

          Te godine došlo je do miješanja stilova. 
U igri je bio animirani film Kako dresirati zmaja (How to Train Your Dragon) s glavnim likom zmajem Bezubicom (Toothless), no jednako tako intenzivno sinak je bio uronjen i u svijet Gormita. Za rođendan je zato bilo od svega pomalo.

           Kartonsku tortu za vrtić (onu od prošle godine ) sam odlučila spustiti samo na prizemlje, malo ukrasiti vunom te na vrh staviti kartonske Bezubicu, Štucka (Hiccup) i Astrid - glavne likove crtića. Za razliku od torte iz prethodne godine ova  ni po čemu nije bila jako posebna niti je na njoj bilo detalja kao na onoj dinosaurskoj; svejedno, bila je efektna zbog boja i likova koje je sin obožavao.

          
         I slavljenička torta bila je puno jednostavnija. Točnije, bila je to kupovna sladoledna torta čija je jedina posebnost bila upravo lik zmaja Bezubice izrađen od čokolade. Valja napomenuti kako sam ovu figuru izradila bez ikakvoga kalupa; na masnom papiru sam selotejpom slijepljenim na pola izradila oblik zmaja, izlila otopljenu čokoladu pa stvrdnutu figuru dotjerala nožićem i prehrambenom bojom (oči i usta). Promjer figure bio je nekih 30-ak cm i djelovala je moćno. Djeca su kao apostoli kada su međusobno lomili kruh ushićeno prionula na lomljenje čokoladnog Bezubice i bilo mi je pomalo krivo što nisam izradila još koju takvu figuru.

 

 

            Koliko god sam dekorativno-prehrambeni dio pojednostavila toliko sam se potrudila oko animacije djece i izradila otok Gorm od stiropora. 

            Ljepilom za pločice sam prilijepila dva debela komada stiropora jedan na drugi (od 10 cm), izrezbarila željene oblike, nadoštiklala vrhove otoka, kulu, ptičju glavu i drvo također od stiropora, obojila odgovarajućim bojama i sve prilijepila na šper-ploču.

             I ovaj uradak pripada legendarnim ostvarenjima, ajme kako je dobro izgledao. Djeca su uživala u igri i za vrijeme rođendana ali i dosta dugo vremena nakon njega. Onak, baš sam jako, jako ponosna na njega.

--------------------------------------------------------------------------------

 2012.

             Lego Ninjago rules. 

             Prošle godine smo ukinuli kartonsku tortu za vrtić. Nakon četiri godine kartoniranja jednostavno je došlo do zasićenja, a sinu je to bilo već pomalo i djetinjasto. Generalno gledajući od prošle godine puno više radimo na osmišljavanju kućne zabave, tim više što sin ni ne želi slavlje u igraonici. I mm i ja ga u tome svesrdno podržavamo jer u kući ima prostora i za Husu i za Hasu (bar 15-oro djece se može bez problema zabaviti) a 300-500 kn (možda i više) je stvarno puno novca za iznajmljivanje prostora. Osim toga, meni uopće nije gnjavaža izrađivati nešto za djecu, možda je tek malčice zahtjevno smišljati igre i animirati ih.
             Pravi je roblem što smo prošle godine kupili novi fotić kojim još nismo znali pravilno upravljati pa je od rođendana ostalo jako malo dobrih fotki. :-/

             Rođendan je prošao u znaku Lego Ninjago likova, bolje reći Kaija - omiljenog ninje. 
             Pozivnice su bile s pop-up likom upravo Kaija i Nyje iz spomenutoga crtića – Nya za djevojčice, Kai za dečke. Naslovila sam ih japanskim pismom - prijevodom s googla i baš me zanima piše li na njima uistinu Pozivnica. :lol
             Tortu s likom Kaija sam radila prema predlošku jedne torte s Neta. Što se mene tiče ispala je savršeno jer sam prvi puta radila s ticino/fondant masom. Sama torta je jednostavna, najobičnija Sacherica.  

             Najvažnija rođendanska gadgeterija bile su maske Ninjago likova sašivene od tkanine. Naime, prošlogodišnji sinkov rođendan događao se datumski vrlo blizu maskenbala i njegov kostim Kaija bio je već gotov. Za rođendan sam sašila (samo) maske za svu djecu (bijele, plave, zelene i crvene - kakvi su i sami Ninje) - ovakve kao što je sinova na slici te od kartona napravila isto toliko mačeva i da vidiš veselja. Mačevi su s glavom zmaja, prešpricani zlatnim sprayom. Naravno da je u kući sam još jedna ili dvije maske jer su sve podijeljene. Mačeva nema više ni za lijek. 
              A kako je protekla njihova zabava i igra to znaju samo roditelji današnjih dječaka-ratnika: hrvanje, borba, jurcanje, vika, pa opet borba i tako do iznemoglosti. :-)

--------------------------------------------------------------------------------

2013.

             Ove godine naš dječarac je preuzeo uzde organizacije te svojim prijedlozima i vizijama velikim dijelom utjecao na profil rođendanske zabave. S planovima je počeo još tamo negdje oko Nove godine, par tjedana prije rođendana. Sam je popisao željene aktivnosti i smislio rođendanski jelovnik. Prateći taj plan zajedno smo krenuli u realizaciju.

              Izrazio je želju za igranjem rođendanskih igara. Rečeno - učinjeno. Među igrama koje već godinama prakticiram sa svojim malim štićenicima na poslu :-) pronašli smo i izabrali njemu najzanimljivije - ubacivanje bombona u posudu, grabljenje bombona nožnim prstima, guranje kikirikija nosom do kraja sobe, usisavanje cornflakesa, jedenje kokica bez ruku, odijevanje što više odjeće u zadanom roku, itd. Igranje igara potrajalo je skoro sat vremena što me iznenadilo; očekivala sam da će ih se djeca brže zasititi ili da uopće neće biti zainteresirana. Pokazalo se da sam strepila bez razloga. Čak je jedan dječak uzviknuo kako mu je ovo najbolji rođendan do sada. :-)

              Pečat rođendanu dali su junaci serije Power Rangers Samurai - pozivnice i torta bile su u tome duhu. Tu smo imali malih problemčića: u printeru nam je baš bilo ponestalo boje pri printanju pozivnica pa su ispale malo bljedunjave; pokrov torte od fondant mase zlatne boje bio je Wow! - do večeri; tada sam imala što vidjeti - ispod pokrova su se po cijeloj površini stvorili mjehurići. Super Shogun - lik na torti također je bio od fondant mase i ispao je bez greške; ali avaj, odrasli su svi odreda pri pogledu na njega k'o iz puške uzvikivali kako je to Deda Mraz (iako kod djece takve zabune nije bilo) pa se sinak malo rastužio; zato sam morala svakoga idućega roditelja stišavati prije nego što bubne svoju impresiju. 

               Djeci je najdraži zalogaj ipak bio špageti-sladoled. Svojom novom presom za krumpir (a u stvari kupljenoj baš za ovakav sladoled :lol) na tanjur sam im prvo servirala špagete (sladoled od vanilije), zatim sam ga prelila umakom od paradajza (preljevom od jagoda), posula parmezanom (naribanom bijelom čokoladom) i na kraju origanom (čokoladne mrvice). Fora je u tome što su oni naivno i začeđeno pratili svaki moj korak pripreme jela uistinu vjerujući kako će sada jesti sladoled s paradajzom i parmezanom, ali su svejedno stoički žlicom zagrabili prvi zalogaj - i u slast pojeli. I to po nekoliko porcija. U svakom slučaju veliko slastičko otkriće za neka buduća slavlja.