Iako zbog sivoga i
tmurnog vremena ove proljetne praznike nismo iskoristili ni upola onoliko i
onako kako bismo inače, kaže sinak sinoć prije spavanja kako mu je bilo super
te kako bi volio da potraju još 10 dana.
Ovo sam shvatila kao
kompliment. Naime, mislim da je rezultat mojih višegodišnjih nastojanja da
blagdane i praznike lišim forme i ubijanja besmislenim poslovima i učinim
obiteljski što smislenijima urodio i urađa plodom. Želim reći kako mi kuća
nije ništ' posebno sređena, ali zato smo se baš fino zabavili.
Blagdane smo jučer
zaokružili jednim dobrim scavenger huntom iliti potragom za blagom.
Sve do Uskrsa razmišljanje
o zecu prošlo je u kišno-sniježnom tonu koje nikako da završi i
sve je vodilo tome da će djeca ujutro ustati, pokupiti darove i ćao, đaci,
gotovo, idemo u kuću na crtiće.
Odlučila sam ih zato malo
zeznuti, odvući u dvorište u blato i prisiliti da se pomuče oko darova.
Pripremila sam desetak ceduljica s raznim zadatcima i rasporedila ih po cijelom
dvorištu.
